Zaustavi vrijeme.

Sledi ovu minutu do zauvijek; stopi je s vječnošću.
Zabrani joj da iščezne u nepovrat,

kao sve one do sad.

***

Što su godine? Zrno pijeska u pješčanom satu.

Iscure za tren.

Nemoćne suprotstaviti se sili teži,

nemoćne zadržati se u mjestu, kada okreneš sat.

Ne pitaj me kako znam,

mnogo je zrna prošlo kroz moje prste..mnogo godina kroz moje trepavice.

I izgledam mlado, ali stara sam.

bio je jedna od 3 želje koje sam ikad imala ♥

Ja te ni ne poznajem, takoreći...

Ono malo što smo bili zajedno ništa je spram vječnosti koju sam samo čeznula za tobom...

____________________________________________

u moru života on je bio školjka,

ona jedina između tisuća njih, s biserom..

ali njegove su grudi bile prazne,

i tko zna zašto, tamo se ništa nije micalo.

Tvoja dobra strana

Sakrij me u očima i pronađi tamo

kao zraku blistavog

jednom kad ti zasjaju.

I nikad ne dopusti da iz njih izađem,

ni da ti se spustim u grudi.

Ne želim kucati u tvom grešnom srcu.

I ako te jednom suza u oku probudi

pusti da budem, u kutu usana skriven,

smiješak na tvom licu.

Jedan sunčan dan

između sivih dana.

Od četir' strane svijeta

Tvoja Dobra Strana.

I nikad nikom nemoj priznati da postojim tu,

urezana na crti u tvom dlanu.

Sat

Ulovim se kako gledam u sklopljene kazaljke

i opet kroz zidove šutnje, u mislima, tebi otplešem..

..pa se zgrčim u najudaljenijem kutu mašte

i oprostim ti

i ono što ne bi trebala..

..onda oprostim sebi što sam ti oprostila..

..i nastavljam čekati kazaljku na kazaljci

da te opet dotaknem

mislima..

Vječni su oni trenuci koji se ne mogu ispričati

Ponekad mi se gadi svaki kutak ovog grada i tako mi teško pada sivilo dana. Možda bi Australija bila idealno mjesto za mene..ili neka druga osunčana zemlja. Predaleka odavde i prekrasna u svojoj daljini.

Umorna od bezdušnog licemjerja nekoć dragih mi ljudi, poželim otići da se i ne osvrnem. A onda u srcu osjetim onu vezu zbog koje bih bez razmišljanja, nebrojeno puta, svojevoljno padala u okove ovog grada.
Ovdje postoji nešto što nigdje drugdje neće postojati.
Ovdje korača Ona, najljepši Anđeo među Anđelima.
Ona bez koje bi svijet bio još jedno isprazno mjesto.

Sve se mijenjalo i prolazilo, osim nje.
Ostajala u svojoj beskonačnosti i posebnosti da mi još jednom pokaže razloge zbog kojih se vrijedi buditi, da mi svaki sivi dan ispuni najljepšim bojama, svaku suzu da izbriše osmijehom, tugu zatomi u svom zagrljaju..
Toliko je divna da se ponekad se pitam;
gdje skriva ta svoja nevidljiva krila?

I uvijek se iznova trudim objasniti Nju i uvijek iznova shvatim kako ne postoji dovoljno velika riječ za to..

Rekao bi, najdraži mi, Mika; "Bogat sam. Imam oči. Ruke. I pune džepove dobrih riječi." a ja imam Sanju!
Najbolju prijateljicu i najljepšeg Anđela među smrtnicima..

Noćas...

Mjesec truni svjetlost kroz tvoje prozore
u tom dalekom gradu
i ljubi te do zore
i pokriva te
i mazi te
i privija se uz tebe,
i oholo i strasno
uvlači ti se pod kožu
i tiho i glasno
lagano dodirujući tvoj vrat
i sramežljivo i bludno
dahom milujući ti usne
i pospano i budno...

Samo ja noćas nisam tu, a trebala sam biti..

...

Nemoj mi skrivečki postavljati nogu,
ionako ću je preskočiti,
odvali mi pljusku
da nikad ne zaboravim koliki si gad.

Ne postoji više u meni mjesta za možda
i ako se želiš smijati, mojoj naivnosti,
smij mi se u facu..
Nemoj misliti da i inače neću znati.

Nadam se da će ti s njom sve biti super
i dao Bog da se oženili
pa cijeli život provedi kraj nekoga
tko te živcira i kad šuti.

Ionako nikad nisi bio moj idealan dečko,
samo me veselio taj tvoj dječački smijeh.