subota, 20. ožujka 2010.

nikad

Nije onakvo kakvim se čini..
i nisam jaka kao što izgledam…
Godine su me naučile da nisi jedini
i da se borim kad me tjeraju da se predam….
Iz glume sam dobila +5
Ali to je sve.. ..toliko o mojoj sreći…
Naučila sam navući masku i prešutit ti ime baš onda kad bi ga htjela reći…
(..imam taj..poker face..iza kog skrivam svoj tužni svijet..)
...danas se smijem..malo manje nego kad si bio tu..
ali puno više nego juče'..
..tvoji mi prijatelji često kažu
"lijepo te vidjeti sretnu"..
..ali me osmijeh na dno povuče..
..uvijek kad te spomenu..
..pa pobjegnem da se ne primjeti kako mi srce drhti u grudima…
..prije nego priče krenu..
..i onako neobavezan razgovor o tebi poteče..
..da me opet ne vide sjetnu i da ne zaplačem pred svima..
..kad me, još uvijek, svježa rana zapeče..
jer izbjegavam tvoje ime i u mislima..
..i još se lažem da vrijeme liječi baš sve..
..jer tajna je vještina…i pored tuge ići dalje...
...zar ne..?
Ne krivi se što više neću pored tebe stati..
..nikad se ja nisam dvaput na isti kamen spotakla....
..ostalo je još ponosa u meni i previše da se spustim bliže dna..
..da još jednom s tobom prođem taj put do pakla..
jer ti si uvijek najbolje znao moje letove u pad pretvarati..
..ali nema veze..sve sam ti oprostila..to mi je u genima...
..šteta što nisam i zaborav naslijedila
pa da ti sa smiješkom mogu reći kako me ni jedna tvoja laž nije povrijedila..
Više nikome ne dopuštam da priđe do moga stola..
uvijek sam na oprezu i suzdržana previše..
..jer to s tobom..to mi je bila škola...
..ne želim sve još jednom..ni s kim.. nikada više...
..a znam da je ovo grad "izdajica"..
..iznutra svi su isti..različita im samo lica..

Nema komentara:

Objavi komentar