..i opet taj osjećaj samoće..kad neće nikog mene krene i hoće..
..ne sviđa mi se pogled kroz prozor ni tišina ulica..
..ne sviđa mi se ni činjenica da nema nikoga u čijim bi džepovima mogla zgrijati ruke..
..jučer bi rekla kako sam toliko naviknuta na samoću da sam se i zaljubila u nju..ali, danas mi fali netko u čiji bi se zagrljaj sakrila od svijeta..
..voljela bi zaspati..preskočiti svu hladnoću, smrznute ruke i prepune tenisice snijega..
..trebalo je početi proljeće..duge vožnje na biciklu..pogledi izgubljeni u daljinama..
..zima je pretjerala...i ja se osjećam prilično isfrustrirano..
..samo da nije tako jebeno hladno i izvana i iznutra..
'ajde ukradi mi osmijeh
i zapleti se u paučinu mojih misli
kvareći mi samoću
razbij zid oko srca
i izgubi se u beskraju mojih očiju
raspleti te čvorove tuge
i dahom zgrij ove ledeno drhtave ruke
..hladno a tebe nema boli od uspomena../..hladno i nemam kuda..teško je loše svuda...
i zapleti se u paučinu mojih misli
kvareći mi samoću
razbij zid oko srca
i izgubi se u beskraju mojih očiju
raspleti te čvorove tuge
i dahom zgrij ove ledeno drhtave ruke
..hladno a tebe nema boli od uspomena../..hladno i nemam kuda..teško je loše svuda...
Nema komentara:
Objavi komentar