čudne su tuge sanjara

...nedostaju mi neke 'beznačajne' sitnice....i mrzim akorde tišine kojima noćas neki drugi grad sklapa jedne oči, sanjive..

..poslije nekih ne ispričanih priča ostaju samo iluzije, kojih se ne znam odreći..
..iluzije koje su bile jedino što je i postojalo..
..a gdje mi je pamet bila..kad sam dopustila da mi se dogodi priča koje zapravo i nema..a ipak je izgovorena..kad sam dopustila da mi neke različite sličnosti i slične razlike pomute bistrinu pogleda pa sam slijedeći krivo postavljene putokaze lutala slijepim ulicama..

..lažni osmijeh crta bore oko usana..

..opet gubim tu bitku sa smijehom

ni danas mi baš ne ide

ne, nisam tužna, ponekad

takvo je lice..

umorna sam od sivila

hladnoće i ovih zidova

kad Sunce zađe sjeta vreba u svakoj sjeni

pa krene

da me pronađe

i sledi svjetove u meni

..