...

Nemoj mi skrivečki postavljati nogu,
ionako ću je preskočiti,
odvali mi pljusku
da nikad ne zaboravim koliki si gad.

Ne postoji više u meni mjesta za možda
i ako se želiš smijati, mojoj naivnosti,
smij mi se u facu..
Nemoj misliti da i inače neću znati.

Nadam se da će ti s njom sve biti super
i dao Bog da se oženili
pa cijeli život provedi kraj nekoga
tko te živcira i kad šuti.

Ionako nikad nisi bio moj idealan dečko,
samo me veselio taj tvoj dječački smijeh.

promijenilo se samo godišnje doba i poneka sitnica

..ja sam još uvijek ostala JA..i još uvijek živim prema svojim zakonima..

Neki, nekad dragi ljudi su se oblikovali prema tuđim željama i postali sve ono što smo oduvijek mrzili.

Nisam se uklapala u kalupe u koje su me pokušali stavljati, pa sam izbrisala sve one koji su se mogli prešaltavati poput programa na TV-u..

Ali još uvijek ponekad zastanem pred izlogom poznatih lica i promatram ih kako žive u nekom loše režiranom filmu, skrivajući se ispod tko zna koliko maski.
I svaki pokret im je pomno isplaniran, dok glume da su nešto što nikad neće biti...