utorak, 21. prosinca 2010.

bio je jedna od 3 želje koje sam ikad imala

Ja te ni ne poznajem, takoreći...

Ono malo što smo bili zajedno ništa je spram vječnosti koju sam samo čeznula za tobom...

____________________________________________


u moru života on je bio školjka,
ona jedina između tisuća njih, s biserom..

ali njegove su grudi bile prazne,
i tko zna zašto, tamo se ništa nije micalo.

nedjelja, 28. studenoga 2010.

Tvoja dobra strana

Sakrij me u očima i pronađi tamo
kao zraku blistavog
jednom kad ti zasjaju.

I nikad ne dopusti da iz njih izađem,
ni da ti se spustim u grudi.
Ne želim kucati u tvom grešnom srcu.
I ako te jednom suza u oku probudi
pusti da budem, u kutu usana skriven,
smiješak na tvom licu.
Jedan sunčan dan
između sivih dana.
Od četir' strane svijeta
Tvoja Dobra Strana.

I nikad nikom nemoj priznati da postojim tu,
urezana na crti u tvom dlanu.

srijeda, 17. studenoga 2010.

Sat


Ulovim se kako gledam u sklopljene kazaljke
i opet kroz zidove šutnje, u mislima, tebi otplešem..

..pa se zgrčim u najudaljenijem kutu mašte
i oprostim ti
i ono što ne bi trebala..
..onda oprostim sebi što sam ti oprostila..
..i nastavljam čekati kazaljku na kazaljci
da te opet dotaknem
mislima..

srijeda, 3. studenoga 2010.

Vječni su oni trenuci koji se ne mogu ispričati

Ponekad mi se gadi svaki kutak ovog grada i tako mi teško pada sivilo dana. Možda bi Australija bila idealno mjesto za mene..ili neka druga osunčana zemlja. Predaleka odavde i prekrasna u svojoj daljini.

Umorna od bezdušnog licemjerja nekoć dragih mi ljudi, poželim otići da se i ne osvrnem. A onda u srcu osjetim onu vezu zbog koje bih bez razmišljanja, nebrojeno puta, svojevoljno padala u okove ovog grada.
Ovdje postoji nešto što nigdje drugdje neće postojati.
Ovdje korača Ona, najljepši Anđeo među Anđelima.
Ona bez koje bi svijet bio još jedno isprazno mjesto.

Sve se mijenjalo i prolazilo, osim nje.
Ostajala u svojoj beskonačnosti i posebnosti da mi još jednom pokaže razloge zbog kojih se vrijedi buditi, da mi svaki sivi dan ispuni najljepšim bojama, svaku suzu da izbriše osmijehom, tugu zatomi u svom zagrljaju..
Toliko je divna da se ponekad se pitam;
gdje skriva ta svoja nevidljiva krila?

I uvijek se iznova trudim objasniti Nju i uvijek iznova shvatim kako ne postoji dovoljno velika riječ za to..

Rekao bi, najdraži mi, Mika; "Bogat sam. Imam oči. Ruke. I pune džepove dobrih riječi." a ja imam Sanju!
Najbolju prijateljicu i najljepšeg Anđela među smrtnicima..


utorak, 21. rujna 2010.

Noćas...

Mjesec truni svjetlost kroz tvoje prozore
u tom dalekom gradu
i ljubi te do zore
i pokriva te
i mazi te
i privija se uz tebe,
i oholo i strasno
uvlači ti se pod kožu
i tiho i glasno
lagano dodirujući tvoj vrat
i sramežljivo i bludno
dahom milujući ti usne
i pospano i budno...

Samo ja noćas nisam tu, a trebala sam biti..

četvrtak, 22. srpnja 2010.

...

Nemoj mi skrivečki postavljati nogu,
ionako ću je preskočiti,
odvali mi pljusku
da nikad ne zaboravim koliki si gad.

Ne postoji više u meni mjesta za možda
i ako se želiš smijati, mojoj naivnosti,
smij mi se u facu..
Nemoj misliti da i inače neću znati.

Nadam se da će ti s njom sve biti super
i dao Bog da se oženili
pa cijeli život provedi kraj nekoga
tko te živcira i kad šuti.

Ionako nikad nisi bio moj idealan dečko,
samo me veselio taj tvoj dječački smijeh.

ponedjeljak, 12. srpnja 2010.

promijenilo se samo godišnje doba i poneka sitnica

..ja sam još uvijek ostala JA..i još uvijek živim prema svojim zakonima..

Neki, nekad dragi ljudi su se oblikovali prema tuđim željama i postali sve ono što smo oduvijek mrzili.

Nisam se uklapala u kalupe u koje su me pokušali stavljati, pa sam izbrisala sve one koji su se mogli prešaltavati poput programa na TV-u..

Ali još uvijek ponekad zastanem pred izlogom poznatih lica i promatram ih kako žive u nekom loše režiranom filmu, skrivajući se ispod tko zna koliko maski.
I svaki pokret im je pomno isplaniran, dok glume da su nešto što nikad neće biti...

utorak, 27. travnja 2010.

..Slaven..ja..starke..sitniš u džepu..i neke nepregledne daljine koje ćemo baciti pod noge...aww..obožavam ljude s kojima mogu sanjariti.. :D

..divno je to kad ti na kraju dana s drugog kraja svijeta neki stari.,drag prijatelj ukrade milijun osmijeha i isto toliko ti ih pokloni..

..divno je znati da postoji netko..tko je s tobom i kad nije tu..netko s kim možeš sanjati lucidne..(ne)ostvarive..daleke..predivne, dječije snove..
prijatelj..to je ono najbolje što možeš imati!


..hvala ti za sve zajedničke godine i za ovu blizinu unatoč daljini što se proteže između nas..

..grlim te kilometarski dugim zagrljajima..mašući ti sa svog kraička svijeta.,
dok drugi grad smišlja melodije uspavanke kojom će te otpratiti u san, ja po zvijezdama prosipam bezbroje poljubaca da te zagrle ako ružno zasanjaš... :D

nedjelja, 25. travnja 2010.

Znam, i ti moras zivjeti da nekom svoju ljubav das ja moram sve prezivjeti i to da te volim, to dobro znas..//..sve ce ovo jednom proci, nista poslije nas nece ostati...sam ces pred Boga doci, pa ces moliti da ti oprosti...



Da te pitam o ljubavi,
citirao bi sonet, ali nikad nisi gledao u ženu i bio potpuno ranjiv,
da ne znaš nikoga tko je ravan njenim očima.
Kao da je Bog spustio anđela na zemlju samo za tebe,
koji će te spasiti pakla,
ne znaš kako je to biti njen anđeo.
Voljeti je.
Proći s njom sve.
__________________________________________________________________________

..ili se i ne pomaknuti s mjesta..a proživjeti stoljeća, u trenu..
proći kroz svjetove, galaksije i svemire..gledajući oči
u kojima nema mjesta za tebe..

..kad bi dao dušu za jedan iskren zagrljaj..

subota, 24. travnja 2010.

Sjećanje na jednog M...


Hodam dugim ulicama, s tek nacrtanim osmijehom na licu.
Ja, samo ljuska od čovjeka, umorna od vjerovanja krivim ljudima, pokušavam složiti "izgubljenu" sebe, skupljajući po dnu ostatke razbijenih snova. Male kristale iluzija i razloga za smijeh.
Nekad sam svijet gledala u drugoj boji, sad kao da je pao veo tame na oči. Više ni vlastite misli ne vidim.
Ne znam kako sam se zavukla u najtamnije dubine života, ni gdje je nestala ona stara "JA".
Danima sam hodala "širom" zatvorenih očiju, bez imalo snage da dignem pogled s tla. Kao da sam tražila rasute snove, po podu, ali u mojoj glavi je bilo previše mračno da bih ih vidjela..
Život bez sanjarenja bio je kao okvir bez slike, tek prazno lutanje ulicama tuge.
Vrijeme je curilo, nisam primjećivala stvari..
Nisam primijetila ni otkud se stvorila "sjena" kraj mene, samo sam osjetila mir što mi ga donosi njegova blizina.
Znao je kako upaliti svjetlo u mojoj tami.. Znao je držeći me za ruku dotaknuti moje srce.
I prvi put, nakon dugo vremena, u nečijim sam očima pronašla davno zaboravljeni odraz sebe.


a onda je istina,kako samo ona to zna; grubo otvorila oči


Zaslijepio me bljesak svjetlosti kojim je razndanio moje noći..nisam shvatila što se to sakrilo iza lica anđela..ni da će baš On koji me je na tren oživio ponovo i ubiti.
Nisam vjerovala da se to događa, da se sve u trenu sruši kao kula od karata.
Ali opraštam mu svaku, nezasluženu a ipak dobivenu, suzu. Opraštam mu i obećanje da će krasti cigle sa zidova, koje zlobnici pokušaju postaviti, između nas. Ali mu ne mogu oprostiti što je sam podigao taj zid.. ne mogu mu oprostiti ni sebe.
Jer, moglo je sve proći i bez nas.
Ponekad me proganja osjećaj da će ući, unijet mi svoj osmijeh u sobu i kao da je još tu, osjetim mu dah na vratu. Dok tišina, njegovim glasom, svira po ustreptalim žicama duše prođe mi neka slatka jeza kroz vene i opet, u mašti, potražim te prkosne usne.. A znam da više i ne misli na mene.
Kraj nikoga nisam slađe zaspala, ni s kim se ljepše probudila, a kad sam se našla u njegovom zagrljaju, cijeli je svijet stao u tom trenu!
Ali, trebala sam znati da nije dovoljno to što mu dajem iskreno srce da su prevara i laži bolest našeg vremena..
Poslije njega, od svijeta sam krila još jednu suzu svog promašenog života.
Zaboljelo je kad sam shvatila da On nije ono u što sam vjerovala dok me noću ljubio. A bili smo toliko blizu da je njegova ruka na mojim grudima bila moja ruka, i kad bi on zatvorio oči, ja bih spavala..
Riječi, kao da su presjekle žile kroz koje mi krv teče u srce. Ali još i sad nalazim stotine razloga kojima na brzinu umirim sebe, još vjerujem da mi nebi tako okrutno izvukao tlo pod nogama. Vješto se lažem..
I htjela bih živjeti u jučer, vratiti ga, zadržati zauvijek.
Jučer je On bio tu, danas više nema ni mene. Ne znam kako podnijeti taj život sa sobom, a bez sebe.
Ali nikad neću priznati što mi je bio, i više ga neću tražiti, no i kad od svega odustanem posljednji dah ipak njemu ostavljam.

I znam da ga nikad neće okrznuti ove riječi, jer ravnodušnost je neranjiva, ali ja ne znam recept za zaborav, ni tajnu lozinku što neki kažu na rastanku, da im se nova vrata otvore.
I sad ga često dotaknem pogledom, a da i ne primjeti..i izgovorim mu ime, a da se riječi ne odlome sa usana..
A onda nastavljam dalje, s presječenim venama kroz koje lagano teče vrela krv, istim onim putevima na kojima su mi riječi o njemu probole srce.

srijeda, 21. travnja 2010.

ne nudi sve odjednom

Kad ti se nešto prelako da,
ne naučiš cijeniti dobiveno.
I kad mi se onako slatko nasmiješ
znam što je ispod smijeha skriveno..

Samo me pokušavaš kupiti,
drukčijim novcem.
Ali ne pristajem vidjeti, na rasprodaji,
kako se cijeli daješ za sitniš!

Ja te takvoga ne želim!
Nauči sebe dozirati s mjerom,
ali ne u mrvicama!

subota, 20. ožujka 2010.

^.^

..ovih dana nisam sretna, iako se smijem
s istom maskom vječnog klauna..
_________________________________________

Ne pitaj me

Ne pitaj me cemu sjeta u osmjesima mojim
klovnovi kad placu zvuci kao smijeh..



...ne pitaj me cemu sjeta u pogledima mojim
i kad sunce sija daljine su mrak
sjecanja sam davno prestao da brojim
vjetrovi su samo uskovitlan zrak.

Ne pitaj me kad pricam zelim li da kazem
obmane su lijepim ucinile svijet
sebe sam davno prestao da lazem
istinu kad spoznas lakse ti je mrijet.

nikad

Nije onakvo kakvim se čini..
i nisam jaka kao što izgledam…
Godine su me naučile da nisi jedini
i da se borim kad me tjeraju da se predam….
Iz glume sam dobila +5
Ali to je sve.. ..toliko o mojoj sreći…
Naučila sam navući masku i prešutit ti ime baš onda kad bi ga htjela reći…
(..imam taj..poker face..iza kog skrivam svoj tužni svijet..)
...danas se smijem..malo manje nego kad si bio tu..
ali puno više nego juče'..
..tvoji mi prijatelji često kažu
"lijepo te vidjeti sretnu"..
..ali me osmijeh na dno povuče..
..uvijek kad te spomenu..
..pa pobjegnem da se ne primjeti kako mi srce drhti u grudima…
..prije nego priče krenu..
..i onako neobavezan razgovor o tebi poteče..
..da me opet ne vide sjetnu i da ne zaplačem pred svima..
..kad me, još uvijek, svježa rana zapeče..
jer izbjegavam tvoje ime i u mislima..
..i još se lažem da vrijeme liječi baš sve..
..jer tajna je vještina…i pored tuge ići dalje...
...zar ne..?
Ne krivi se što više neću pored tebe stati..
..nikad se ja nisam dvaput na isti kamen spotakla....
..ostalo je još ponosa u meni i previše da se spustim bliže dna..
..da još jednom s tobom prođem taj put do pakla..
jer ti si uvijek najbolje znao moje letove u pad pretvarati..
..ali nema veze..sve sam ti oprostila..to mi je u genima...
..šteta što nisam i zaborav naslijedila
pa da ti sa smiješkom mogu reći kako me ni jedna tvoja laž nije povrijedila..
Više nikome ne dopuštam da priđe do moga stola..
uvijek sam na oprezu i suzdržana previše..
..jer to s tobom..to mi je bila škola...
..ne želim sve još jednom..ni s kim.. nikada više...
..a znam da je ovo grad "izdajica"..
..iznutra svi su isti..različita im samo lica..

petak, 19. ožujka 2010.

idi

Pokloni svoj osmijeh
tamo nekoj drugoj i petoj i sedmoj..onoj koja će znati da ga vrati..
koja ne voli čekati i nije joj problem bezobrazno lagati..
meni nemoj..ja nisam jedna od..

..neka tvoje riječi odu na tamo neke
očima blizu,a mislima daleke..
na one što uvijek slušaju a rijetko čuju..
na one što se zaljubljuju..pa dopuštaju
da njima brišeš pod..

..za tebe sam bila loša i kad sam najbolja..
nikad po tvojim mjerama
i nisi imao mjesta za još jedno srce ispod svog kaputa..
a ja nikad nisam bila jedna od onih pokraj puta..
zato idi ako te je volja..

idi i budi dobro..najbolje što znaš..
već će netko i mene voljeti..
i kao vrlinu priznavati mi svaku grešku..
ti samo idi dalje..s istom laži u smiješku..
..i nemoj me nikad potražiti,
čak i ako ti sine da sam ja Ona jedina,
prava samo za tebe,
prva od milijun koja ti pruža more tišine i svu silinu uragana u istom trenu..
..smrvio si našu vječnost u prah..gotovo nevidljive komade..
i ne kuni se da sam ti značila...jer oni koji vole, to ne rade...

utorak, 16. ožujka 2010.

..netko bi rekao "pametne gluposti" ja bi rekla više gluposti nego pametne..ali u svakom slučaju iskrene ᶫᵒᵛᵉᵧₒᵤ !

..ovo gore nije naslov..ovo samo glumi naslov..


Što je sreća?
Sad bih mogla krenuti u pravcu psihologije i pomno, profesionalno biranim riječima pojasniti teoriju sreće (naučila sam je), ali neću. Ostat ću pri svom laičkom načinu izražavanja. Pričat ću običnim, jednostavnim riječima srca (znam da ćeš ih ti razumjeti).
Biti sretan znači imati prijatelja (jedan od ključnih razloga).
A imati tebe za prijatelja znači biti najsretnija osoba na svijetu, i šire (jer, svijet je relativno malo mjesto koliko god se činio velik).
U mom, malom ljudskom mozgu ovo je gotovo nemoguće preoblikovati u riječi, što zbog mog poprilično malog vokabulara, što zbog ostalih sitnica koje bih nazvala vanjski utjecaji..(ali ja ću ipak pokušati, znaš mene!).
Lako bih papir pretvorila u pticu i gomilu riječi u pjesmu na kojoj bi mi mogli pozavidjeti, ali ono što tvoje postojanje budi u mom životu nemoguće je opisati ovim, nama - malim ljudima, poznatim jezikom, slovima, brojevima ili bilo kojim načinom izražavanja i komuniciranja suvremenog svijeta.
Naučila si me da se ponovo smijem kad sam zaboravila što je uopće smijeh. Podigla si kutove mojih usana čak iznad horizontale, bez pitanja i dopuštenja, kad sam zaplakala. I kad sam se bojala sakrila si me u svoje srce, od svijeta.
I da mogu birati, ja bih opet izabrala ovo i nikad nebi pristala na život bez tebe.
Sjećaš se koje nas boje opisuju, tebe bijela - mene crna, tako smo nekad govorile. Toliko smo različite, a opet si tako savršeno pristajemo kao dvije plovice jedinstvenog kalupa.
Mi smo ona nevjerojatna kombinacija, naizgled nespojiva dok se ispod površine savršeno nadopunjava. Jing- jang.
Ti jednostavno dolaziš samnom u paketu, i tu drugi nemaju pravo izbora!
Onaj tko mi tebe uvrijedi znaj da će imati posla i samnom, i da svi upru prstom u tebe; svima im bih ga rado slomila (onak' baš s guštom!). Stala bih protiv cijelog svijeta, ako to znači da sam na tvojoj strani - pa nek mi te tko takne!
Za mene se prijateljstvo ne zove prijateljstvo. Ja sam ga preimenovala u meni najdraže ime na svijetu, u najljepše i najdivnije ime - ono tvoje.
Da, ja prijateljstvo zovem Sanja, više to nije prazna riječ koju ne razumijem. Sada ona nosi tvoje ime i tvoj lik. I to joj savršeno pristaje, kao i meni ona haljina satkana od tvojih zagrljaja u kombinaciji sa make-upom zbog kojeg se osjećam najljepšom na svijetu (u duši). Make-up tvojih poljubaca, najljepša šminka na mome licu.
Možeš imati 5 savršeno dobrih prijatelja i osjećati se nevjerojatno divno zbog njih, ali imati jednog pravog i najboljeg s kojim ti dan proleti kao minuta, znači onu uzvišenu, neopisivu i istinsku sreću. Imati nekoga toliko različitog a opet jednakog tebi.
Kao što ja imam tebe, i ti mene.
Prijateljstvo, ovo naše, to je jedna duša u dva tijela. I vjerujem da i ne pretpostavljaš, dok se dosađuješ s moje desne strane, da pokušavam iskopati iz ovog rudnika (nadajući se da ću naići na zlatnu žilu onih pravih) riječi kojima ću ti dočarati koliko te zapravo volim. Pokušavajući pisati gramatički ispravnim rečenicama. (Mada mi nedostaju one gomile točkica na koje sam toliko navikla).
Kad bih ostala bez tebe, moje bi tijelo postalo prazan oklop u kojemu još kuca samo ostatak ničega. Prazno, sivo ništavilo koje samo sebe guta.
Bilo bi to kao da su mi zabranili kisik.
Prstima bih čupala kapilare, arterije i vene u tijelu onoga koji bi stao između nas. Upotrijebila bi sva svoja čula da mu uzmem sve. Pronašla bih riječi i načine da ga izjedam iznutra. Da ga bodem u srce, u završetke živaca (tamo gjde je najbolnije). Ali ne bih ga mrzila,jer mržnja bi bila premala da opiše te osjećaje.
I da mi tko kaže, "iz dobre namjere", da je bolje da se maknem od tebe - poslala bih ga ravno do vraga!
Bez tebe bih sakrivala pogled od svijeta, da ljudi ne vide kako iza zapravo više ničeg nema, osim praznine. Osim, možda golih zidova mojih misli. Ako bi mi i misli ostale jer bez tvog lika i one su samo ruševine postojanja.
Dan nije dan ako ga ne podijelim s tobom, događaji nisu događaji ako ih tebi ne prepričam.
--> Imati tebe u svom životu je kao, imati cijeli svijet na dlanu. <---
Kraj tebe je tako lako voljeti život. Disati ga punim plućima, bez pauze.
Ovo na mome licu tvoj je osmijeh, kroz njega gledam svijet. I ti si glavni krivac moje sreće, moj mali lopove.
Sakriti se u tvoj zagrljaj znači zaista živjeti, i kad me iritiraš, i kad mi brišeš suze tim nježno svilenkastim dodirom, i kad me tjeraš na smijeh, i kad šutimo - SVAKI TRENUTAK POKRAJ TEBE JE NEPROCJENJIV!
Nitko tako ne zna uzeti me za ruku a dotaknuti moje srce.
Ti si ono najvrijednije na svijetu! Moj mali dijamant!
I što je sreća? - Ja to najbolje znam, sreća je imati tebe pokraj sebe! Znati da dišeš samnom ispod istog komada neba i da ću te sutra opet vidjeti.
I ne znam zašto zapravo gomilam riječi kad znam da bi sve shvatila iz jednog običnog VOLIM TE.
Ali mogla bih napisati i knjigu o nama a da sve što bi htjela reći ne stane u nju!

Lijepim ti ovo ovdje jer ne znam dali čitaš e-mail (ja ne, osim kad mi kažeš da imam nešto od tebe), za msn je predugačko, a sutra je predaleko..i sutra ću vjerojatno negdje sklapati nove misli da ti po ne znam koji put ponovim sve ono što već znaš, samo drugim riječima.. :) ..
Ja jednostavno ne znam propustiti priliku za volim te.

Sada zuri u plafon (kao što smo nekad zurile), odmori mozak - trebat će ti! I sutra napiši esej onim riječima kakve smo ti znaš izabrati - najboljim na svijetu!
Slomi trepavicu! :) <3>

ponedjeljak, 15. ožujka 2010.

..minute uvjerljivo glume vječnost kada nisi tu..

..nedostaju mi neki razgovori od po nekoliko dana..




..ponekad mi prokrvare slova prljajući bjeline papira

satkana od čežnje i nemira..

..ponekad..onako, u uhu iznenada, još melodija tvog glasa zasvira..

..kroz sjećanja...

srijeda, 10. ožujka 2010.

..savršeno..zima je poduzela sve da zamrzim snijeg do kraja.. :/





..i opet taj osjećaj samoće..kad neće nikog mene krene i hoće..

..ne sviđa mi se pogled kroz prozor ni tišina ulica..
..ne sviđa mi se ni činjenica da nema nikoga u čijim bi džepovima mogla zgrijati ruke..
..jučer bi rekla kako sam toliko naviknuta na samoću da sam se i zaljubila u nju..ali, danas mi fali netko u čiji bi se zagrljaj sakrila od svijeta..
..voljela bi zaspati..preskočiti svu hladnoću, smrznute ruke i prepune tenisice snijega..

..trebalo je početi proljeće..duge vožnje na biciklu..pogledi izgubljeni u daljinama..

..zima je pretjerala...i ja se osjećam prilično isfrustrirano..




..samo da nije tako jebeno hladno i izvana i iznutra..





'ajde ukradi mi osmijeh
i zapleti se u paučinu mojih misli
kvareći mi samoću
razbij zid oko srca
i izgubi se u beskraju mojih očiju

raspleti te čvorove tuge
i dahom zgrij ove ledeno drhtave ruke



..hladno a tebe nema boli od uspomena../..hladno i nemam kuda..teško je loše svuda...

utorak, 23. veljače 2010.

...

..savršeno mi pristaje moja, po mjeri krojena, haljina samoće..
..i nebi se mijenjala za sve ljubavi, sve sreće, svijeta..
..još uvijek., ponekad u prolazu, u nečijim očima pronađem poznati sjaj..ali mi se neda sve to, na kraju, zapečatiti još jednim porazom..pa nastavljam istim putem bez cilja..nadajući se da ću uskoro oslijepiti na poglede, oglušiti na riječi, otupiti na misli..

..kiša je pomalo izgubila svoju dozu romantike i dane pokušava učiniti dosadno dugima..ali ja sebi ipak dajem + iz prilagođenosti..odgovara mi bockanje kapi na putu do škole bez kišobrana, gdje je svaka lokvica moja..(možda ipak nikad i ne odrastem!)

..krila su mi konačno zacijelila..ponovo bih mogla poletjeti..uz note pjesama koje i ne razumijem..ali briga me za riječi..briga me za sve...ponovo vidim odraz smijeha u očima..

Mislim da sam, konačno, naučila što znači odrasti ali se još ne uklapam u te kalupe..i ne želim se uklopiti u ta bezizražajna lica, u tupe poglede, u trčanje za parama..to nije moj idealan svijet.

utorak, 9. veljače 2010.

Poželi nešto noćas. Možda se čudo dosađuje.

...napad iskrenosti ne dolazi u obzir..svaki je pad proglašen pobjedom...
...lažem bez stila..trudim se zadržati smješak
al nije ni sjena tvom..

petak, 29. siječnja 2010.

čudne su tuge sanjara


...nedostaju mi neke 'beznačajne' sitnice....i mrzim akorde tišine kojima noćas neki drugi grad sklapa jedne oči, sanjive..

..poslije nekih ne ispričanih priča ostaju samo iluzije, kojih se ne znam odreći..
..iluzije koje su bile jedino što je i postojalo..
..a gdje mi je pamet bila..kad sam dopustila da mi se dogodi priča koje zapravo i nema..a ipak je izgovorena..kad sam dopustila da mi neke različite sličnosti i slične razlike pomute bistrinu pogleda pa sam slijedeći krivo postavljene putokaze lutala slijepim ulicama..

petak, 22. siječnja 2010.

..lažni osmijeh crta bore oko usana..

..opet gubim tu bitku sa smijehom
ni danas mi baš ne ide

ne, nisam tužna, ponekad
takvo je lice..

umorna sam od sivila
hladnoće i ovih zidova
kad Sunce zađe sjeta vreba u svakoj sjeni
pa krene
da me pronađe
i sledi svjetove u meni
..