Ulovim se kako gledam u sklopljene kazaljke
i opet kroz zidove šutnje, u mislima, tebi otplešem..
..pa se zgrčim u najudaljenijem kutu mašte
i oprostim ti
i ono što ne bi trebala..
..onda oprostim sebi što sam ti oprostila..
..i nastavljam čekati kazaljku na kazaljci
da te opet dotaknem
mislima..
Nema komentara:
Objavi komentar