..ovo gore nije naslov..ovo samo glumi naslov..
Što je sreća?
Sad bih mogla krenuti u pravcu psihologije i pomno, profesionalno biranim riječima pojasniti teoriju sreće (naučila sam je), ali neću. Ostat ću pri svom laičkom načinu izražavanja. Pričat ću običnim, jednostavnim riječima srca (znam da ćeš ih ti razumjeti).
Biti sretan znači imati prijatelja (jedan od ključnih razloga).
A imati tebe za prijatelja znači biti najsretnija osoba na svijetu, i šire (jer, svijet je relativno malo mjesto koliko god se činio velik).
U mom, malom ljudskom mozgu ovo je gotovo nemoguće preoblikovati u riječi, što zbog mog poprilično malog vokabulara, što zbog ostalih sitnica koje bih nazvala vanjski utjecaji..(ali ja ću ipak pokušati, znaš mene!).
Lako bih papir pretvorila u pticu i gomilu riječi u pjesmu na kojoj bi mi mogli pozavidjeti, ali ono što tvoje postojanje budi u mom životu nemoguće je opisati ovim, nama - malim ljudima, poznatim jezikom, slovima, brojevima ili bilo kojim načinom izražavanja i komuniciranja suvremenog svijeta.
Naučila si me da se ponovo smijem kad sam zaboravila što je uopće smijeh. Podigla si kutove mojih usana čak iznad horizontale, bez pitanja i dopuštenja, kad sam zaplakala. I kad sam se bojala sakrila si me u svoje srce, od svijeta.
I da mogu birati, ja bih opet izabrala ovo i nikad nebi pristala na život bez tebe.
Sjećaš se koje nas boje opisuju, tebe bijela - mene crna, tako smo nekad govorile. Toliko smo različite, a opet si tako savršeno pristajemo kao dvije plovice jedinstvenog kalupa.
Mi smo ona nevjerojatna kombinacija, naizgled nespojiva dok se ispod površine savršeno nadopunjava. Jing- jang.
Ti jednostavno dolaziš samnom u paketu, i tu drugi nemaju pravo izbora!
Onaj tko mi tebe uvrijedi znaj da će imati posla i samnom, i da svi upru prstom u tebe; svima im bih ga rado slomila (onak' baš s guštom!). Stala bih protiv cijelog svijeta, ako to znači da sam na tvojoj strani - pa nek mi te tko takne!
Za mene se prijateljstvo ne zove prijateljstvo. Ja sam ga preimenovala u meni najdraže ime na svijetu, u najljepše i najdivnije ime - ono tvoje.
Da, ja prijateljstvo zovem Sanja, više to nije prazna riječ koju ne razumijem. Sada ona nosi tvoje ime i tvoj lik. I to joj savršeno pristaje, kao i meni ona haljina satkana od tvojih zagrljaja u kombinaciji sa make-upom zbog kojeg se osjećam najljepšom na svijetu (u duši). Make-up tvojih poljubaca, najljepša šminka na mome licu.
Možeš imati 5 savršeno dobrih prijatelja i osjećati se nevjerojatno divno zbog njih, ali imati jednog pravog i najboljeg s kojim ti dan proleti kao minuta, znači onu uzvišenu, neopisivu i istinsku sreću. Imati nekoga toliko različitog a opet jednakog tebi.
Kao što ja imam tebe, i ti mene.
Prijateljstvo, ovo naše, to je jedna duša u dva tijela. I vjerujem da i ne pretpostavljaš, dok se dosađuješ s moje desne strane, da pokušavam iskopati iz ovog rudnika (nadajući se da ću naići na zlatnu žilu onih pravih) riječi kojima ću ti dočarati koliko te zapravo volim. Pokušavajući pisati gramatički ispravnim rečenicama. (Mada mi nedostaju one gomile točkica na koje sam toliko navikla).
Kad bih ostala bez tebe, moje bi tijelo postalo prazan oklop u kojemu još kuca samo ostatak ničega. Prazno, sivo ništavilo koje samo sebe guta.
Bilo bi to kao da su mi zabranili kisik.
Prstima bih čupala kapilare, arterije i vene u tijelu onoga koji bi stao između nas. Upotrijebila bi sva svoja čula da mu uzmem sve. Pronašla bih riječi i načine da ga izjedam iznutra. Da ga bodem u srce, u završetke živaca (tamo gjde je najbolnije). Ali ne bih ga mrzila,jer mržnja bi bila premala da opiše te osjećaje.
I da mi tko kaže, "iz dobre namjere", da je bolje da se maknem od tebe - poslala bih ga ravno do vraga!
Bez tebe bih sakrivala pogled od svijeta, da ljudi ne vide kako iza zapravo više ničeg nema, osim praznine. Osim, možda golih zidova mojih misli. Ako bi mi i misli ostale jer bez tvog lika i one su samo ruševine postojanja.
Dan nije dan ako ga ne podijelim s tobom, događaji nisu događaji ako ih tebi ne prepričam.
--> Imati tebe u svom životu je kao, imati cijeli svijet na dlanu. <---
Kraj tebe je tako lako voljeti život. Disati ga punim plućima, bez pauze.
Ovo na mome licu tvoj je osmijeh, kroz njega gledam svijet. I ti si glavni krivac moje sreće, moj mali lopove.
Sakriti se u tvoj zagrljaj znači zaista živjeti, i kad me iritiraš, i kad mi brišeš suze tim nježno svilenkastim dodirom, i kad me tjeraš na smijeh, i kad šutimo - SVAKI TRENUTAK POKRAJ TEBE JE NEPROCJENJIV!
Nitko tako ne zna uzeti me za ruku a dotaknuti moje srce.
Ti si ono najvrijednije na svijetu! Moj mali dijamant!
I što je sreća? - Ja to najbolje znam, sreća je imati tebe pokraj sebe! Znati da dišeš samnom ispod istog komada neba i da ću te sutra opet vidjeti.
I ne znam zašto zapravo gomilam riječi kad znam da bi sve shvatila iz jednog običnog VOLIM TE.
Ali mogla bih napisati i knjigu o nama a da sve što bi htjela reći ne stane u nju!
Lijepim ti ovo ovdje jer ne znam dali čitaš e-mail (ja ne, osim kad mi kažeš da imam nešto od tebe), za msn je predugačko, a sutra je predaleko..i sutra ću vjerojatno negdje sklapati nove misli da ti po ne znam koji put ponovim sve ono što već znaš, samo drugim riječima.. :) ..
Ja jednostavno ne znam propustiti priliku za volim te.
Sada zuri u plafon (kao što smo nekad zurile), odmori mozak - trebat će ti! I sutra napiši esej onim riječima kakve smo ti znaš izabrati - najboljim na svijetu!
Slomi trepavicu! :) <3>
